Travar Ivan Maršič iz Škofljice kod Ljubljane je bio među najuspješnijim travarima, ne samo u bivšoj Jugoslaviji i poslije nje, nego i u Europi i šire. Dokaz tomu su stotine izliječenih osoba, kojima moderna medicina nije mogla više pomoći, i tisuće izliječenih na cijelom Balkanu, Europi i svijetu, koji su prihvatili način liječenja po njegovim uputama. Niti jedan oboljeli se nije požalio da proizvodi nisu pomogli. Pored oboljelih, se i danas obraćaju za savjet stručnjaci iz raznih oblasti medicine, farmacije, i poznate osobe.

Mihailo Blečić, Život bez bolesti - Zdravstvena knjiga Ivana Maršiča

 

IVAN MARŠIČ se počeo baviti travarstvom zbog svoje teške bolesti, davne 1962 godine, kada je imao samo 27 godina. Tada je bio zaposlen kao policajac na Željezničkom kolodvoru u Ljubljani. Imao je jaku gnojnu upalu bubrega s fistulama, iz kojih se svaki dan iscijedila litra gnoja. Doktori su mu prognozirali najviše mjesec dana života, ako ne bude išao na operaciju. Zbog jakih se bolova više puta onesvijestio. Pio je puno lijekova koji mu nisu pomagali.

Sjetio se svojih roditelja i bake, kako su u njegovom djetinjstvu u Kočevju, brali trave i liječili bolesne i ranjene ljude. Dok je čekao na tešku i rizičnu operaciju, počeo je shvaćati da je sam odgovoran za svoje zdravlje. Još isti dan je prekinuo sve loše navike i započeo liječenje biljnim pripravcima. Već za tri tjedna mu je bilo bolje i morao se vratiti na posao, jer mu nije bilo priznato bolovanje zbog otkazivanja operacije. Od tada, više nikada nije zatrebao liječničku pomoć.

Medicinsko osoblje nije moglo vjerovati tom čudu. Informacija se je jako brzo širila, i često je morao izbjegavati ljude, ako je želio imati bar malo privatnosti. Ugledni novinari su puno pisali o njemu u različitim medijima, pogotovo u Srbiji i Hrvatskoj. Na toj osnovi su nastale i dvije knjige.

Ljudi su ga molili da nastavi s razvijanjem biljne masti. Zbog zahtjevnog posla nije imao puno vremena, te je svoju mast izrađivao po noći. Idućih deset godina je bilo potrebno da svoj recept, nakon nebrojenih pokušaja, dovede do savršenstva, i dan danas po istom receptu je pravimo. Upotrebljavali su je čak i u nekim bolnicama za rehabilitaciju invalida s cerebralnom paralizom. U početku 70-tih godina je počeo izrađivati i dvije čajne mješavine i biljne kapi, koje su se također iskazali veoma uspješne.

Siromašnim ljudima je pomagao i besplatno , jer mu je zadovoljstvo pacijenata značilo više nego zarada. Zbog toga je cijena proizvoda i danas jako dostupna. Maršičeva mast je time dostignula status ljudske masti.

Njegovi pripravci su još uvijek jako poznati i cijenjeni kod kuće i u inozemstvu. Poslije raspada države u 90-im, poslovanje je bilo prilično otežano, zato se tada odlučio da će poslovati pretežno u Sloveniji. To mu je također omogućilo, da se počeo posvećivati individualnom liječenju teških pacijenata u kući.

2012 godine je travarski obrt preuzeo njegov unuk BORUT ZUPANČIČ ,koji isto tako uspješno pomaže i savjetuje mnoge ljude. Sada se Travarstvo Maršič ponovno vraća na tržište nekadašnje zajedničke države.